Česta pitanja roditelja

Otkrijte ključ za razumijevanje vašeg djeteta: Pročitajte najčešće postavljena pitanja roditelja koji pokrivaju preko 50 ključnih tema o djetinjstvu. Od cijepljenja do poremećaja u prehrani, od spavanja do polaska u vrtić, i još puno toga. Sa preko 200 stranica materijala, ovaj vodič je vaš pouzdani izvor informacija za suočavanje s različitim situacijama u odgoju djece. Ne propustite priliku da se bolje pripremite i podržite svoje dijete na svakom koraku njegovog putovanja.

Što roditelji mogu učiniti da dijete ne bude često bolesno? Imunizacija Imunizacija (cijepljenje) je najdjelotvornija preventivna mjera. Uvijek je bolje spriječiti nego liječiti. Mnoge bolesti mogu se izbjeći već i redovitim cijepljenjem. Dakle, djecu treba uredno dovoditi pedijatru na cijepljenje. Zdravstvena voditeljica u vrtiću posebno brine o tome. Postoje i dodatna cjepiva koja se mogu dati da se zaštiti od bolesti, a nisu u redovitom kalendaru cijepljenja, npr. cjepivo protiv rotavirusa, koje se mora dati u dobi do 6 mjeseci, cjepivo protiv pneumokokne bolesti, cjepivo protiv vodenih kozica, cjepivo protiv gripe prije epidemije, dakle, obično u listopadu te cjepivo protiv krpeljnog meningoencefalitisa. Djeca koja su 2006. godište nisu cijepljena protiv hepatitisa i to se svakako preporučuje, bilo da se radi samo o hepatitisu B ili o kombinaciji hepatitisa A i B. Zdrav način života Treba podizati opće zdravlje djece zdravom prehranom i zdravim životnim navikama, kretanjem u prirodi, sportom... Zdrava prehrana U vrtićima se primjenjuju novi jelovnici koje su izradili stručnjaci pedijatri, zdravstveni voditelji i nutricionisti. Uključuju svježe namirnice, bez ili sa što manje konzervansa i aditiva, s prirodnim šećerima i s puno žitarica i mahunarki, bez suvišnog dodatka soli... Postoje i jelovnici za djecu koja zbog osnovne bolesti ne smiju jesti svu hranu. Dobro je da se i roditelji kod kuće pridržavaju takva načina prehrane. Jelovnici se tiskaju kao knjige pa ih mogu nabaviti i roditelji. Vitamini Roditelji mogu davati djeci vitamine, i to posebno u zimskim mjesecima kad nema svježeg voća i povrća. Antioksidansi će čuvati organizam od bolesti. Ipak je najbolje da roditelji ne kupuju vitaminske preparate sami, nego da se pritom konzultiraju s pedijatrom. Imunomodulatori Osim vitamina, djeci koja su sklonija bolestima dobro je dati i imunomodulatore (imunal, echinacea, propolis, probiotici, prebiotici). To su preparati koji izravno ili neizravno djeluju na jačanje imuniteta. Pritom valja biti oprezan jer ako se uzimaju nekontrolirano, mogu biti i štetni. Oko uvođenja nekog od njih također se valja posavjetovati s pedijatrom. Duljina boravka u vrtiću Dijete bi trebalo boraviti u vrtiću najviše 8 sati, u sklopu čega se može provesti i odgojno-obrazovni program za određenu dob. Nije dobro da dijete ostaje predugo u vrtićima. Za onu djecu koja se kasnije odvode organizirana su dežurstva na kojima su druge, a ne njihove tete. Kada dijete dugo ostaje, kraće boravi s roditeljima i tijekom tjedna gotovo se i ne vidi s njima. Ako kasno dođu po njega, dijete se stigne samo nakratko poigrati, a potom slijedi večera i spavanje, što je premalo za kvalitetan odnos s roditeljima i braćom ako ih ima. Rođenje nove bebe Ako roditelji imaju novu bebu, bilo bi dobro da starija braća ili sestre neko vrijeme ne idu u vrtić dok beba ne bude veća jer će joj prenositi bolesti iz vrtića iako oni sami neće biti bolesni. S druge strane, nije dobro isključiti ni starije dijete i baviti se samo novom bebom, da se ne osjeti izoliranim, da ne bude ljubomorno. I njega treba što više uključiti u brigu za novoga člana. Što se može napraviti u vrtiću? Vrtići moraju poštovati propisane normative pri upisivanje djece kako ih ne bi bilo previše u skupinama. Moraju se pridržavati higijenskih navika jer se pokazalo da je rjeđe pranje ruku (djeteta ili njegovatelja) nakon brisanja nosa, mijenjanja pelena, prije hranjenja ili priprave obroka statistički značajno povezano s povećanjem učestalosti respiratornih bolesti. Uporaba zajedničkoga klasičnog ručnika (umjesto papirnatih) te rjeđe pranja posteljnog rublja – plahti (rjeđe od jedanput na tjedan) također pogoduje širenju infekcija. Potrebno je organizirati edukaciju roditelja putem roditeljskih sastanaka i pozivati stručnjake, primjerice pedijatre, epidemiologe, psihologe i druge da održe predavanja. Edukacija roditelja važna je jer: • umanjuje neopravdane zahtjeve za primjenom antibiotika • povećava uspješnost antibiotske terapije • poboljšava razinu njege i liječenja bolesna djeteta • umanjuje učestalost obolijevanja. Što treba znati prije polaska djeteta u vrtić? • Valja pomoći organizmu da kontrolira infekciju čišćenjem nosa, boravkom na svježem zraku, kretanjem, izbjegavanjem pregrijavanja prostora. • Smanjiti učestalost obolijevanja higijenskim mjerama (pranje ruku, jednokratni ručnici i rupčići za brisanje nosa). Navedenim mjerama pospješuju se prirodni mehanizmi obrane sluznice dišnih puteva. Sluznica na sebi sadržava sluz i protutijela koja je štite, a u sluz su uronjene trepetljike koje „čiste“ dišne puteve. Stoga se sluznica treba održavati vlažnom. Tjelesna aktivnost ubrzava disanje, pojačano strujanje zraka pospješuje čišćenje sluznice. Sluznica se treba vlažiti fiziološkom otopinom i biljnim sirupom. Bris nosa i ždrijela valja obavljati samo u situaciji kada to procijeni liječnik. Ako je dijete dobroga općeg stanja, neće dobiti antibiotik, pa ne treba činiti bris nosa i ždrijela. Zaključak Svako se zdravo dijete može prilagoditi na vrtić, a vi kao roditelj možete mu i morate pomoći. Možda će vam neki od ovih savjeta pritom...

Koje su posljedice odlaska u vrtić? U dječjim zajednicama česte su epidemije virusnih i bakterijskih bolesti. Najčešće su to respiratorne bolesti, tj. bolesti dišnog sustava, upale uha i grla, ali i bolesti popraćene proljevom ili osipom. Djeca koja ne pohađaju vrtić ne obolijevaju tako često kao vrtićka djeca. Ako su i bolesna, djeca koja ne pohađaju vrtić uglavnom imaju virusne infekcije koje brže prođu, a rijetko se kompliciraju bakterijskim infekcijama i rjeđe uzimaju antibiotike. Vrtićka djeca češće posjećuju pedijatrijske ordinacije gdje se zbog gužvi i dugih čekanja izlažu i mogućnosti dodatnih infekcija u natrpanim čekaonicama, hitnim službama bolnica jer su već svakako bolesna. U djece koja pohađaju vrtiće, bolesti se češće kompliciraju i težeg su tijeka, a i češća je primjena antibiotika. Virusni infekti kojima obično započinje većina respiratornih bolesti, kod njih se češće komplicira bakterijskim superinfekcijama, pa je uvođenje antibiotske terapije nužno. Najčešće bakterije respiratornog trakta u vrtićima su Haemophilus influenzae, Streptococcus pneumoniae (pneumokok) i Moraxella (Branhamella catarrhalis). One su uobičajeni nalaz u brisovima nosa većine vrtićke djece. Mnoga se od njih s vremenom naviknu na bakterije i one, iako pozitivne u nalazu brisa nosa, ne izazivaju bolest. To je tzv. kliconoštvo. Prema mišljenju stručnjaka, pedijatara i epidemiologa, djeci koja su zdrava, a imaju pozitivan nalaz brisa na bilo koju od tih bakterija, nije potrebno davati antibiotike. Ali svakako valja imati na umu da postoji mogućnost da se bakterija „razbukta“ kada djetetu iz bilo kojeg drugog razloga padne imunitet. Tada se svakako mora uzimati antibiotik. Mnoge se kronične bolesti manifestiraju kada je dijete učestalije i teže bolesno i kada mu padne imunitet. Roditelji vrtićke djece češće izostaju s posla zbog bolesti...

Specifičnosti dječje dobi Imunosustav predškolskog djeteta, posebno onoga dobi do 3 godine, iznimno je osjetljiv jer je u fazi intenzivnog razvoja. Svi štetni čimbenici, i psihički i fizički, mogu narušiti djetetovo zdravlje. I starije dijete osjetljivo je na infekte, ali se organizam lakše može obraniti jer je njegov imunitet već nešto zreliji, pa su bolesti u toj dobi rjeđe i lakše se izliječe. Naravno da se dijete ne može izolirati od svijeta oko sebe, ne možemo ga držati „pod staklenim zvonom“, ali što je dijete starije, sve lakše prođe. Odvajanje od roditelja, posebice od majke, velik je problem za svu malu djecu. Dijete se često osjeća tužno kada ga majka ostavi u vrtiću jer ne razumije da će se vratiti i doći po njega nakon posla. Malo dijete nema sposobnost apstraktnog razmišljanja, a pojam o vremenu ne može shvatiti. Mnoga djeca u prvo vrijeme plaču kada ih roditelji ostavljaju u vrtiću. Neka plaču kraće, neka duže, neka se iznimno teško prilagode. Posebnost rane dječje dobi koja pogoduje širenju infekcije jest i to da malo dijete istražuje svijet oko sebe stavljajući igračke u usta, koje potom dodaju drugoj djeci koja ih stavljaju sebi u usta. Neka djeca imaju dudice varalice koje ponekad podijele sa svojim vršnjacima... Kad je dijete nesretno i nezadovoljno, imunitet je kao i kod odraslih pod stresom – oslabi i infekcije se brže šire. Ponekad se vidi da su djeca koja su se teže prilagodila na vrtić češće bolesna. Češće izostaju, a kada se vrate, proces prilagodbe započinje ispočetka. Zbog toga što se dijete ne može odmah prilagoditi na sve što ga čeka u vrtiću, prvi tjedan dolazi po nekoliko sati na dan, čak neko vrijeme ostaje i roditelj uz njega. To je razdoblje privikavanja i kod većine djece prođe dobro, pa dijete lijepo prihvati vrtić. Roditelji moraju biti strpljivi, ponekad i odlučni, unatoč tome što će u početku dijete plakati kad se odvaja od majke. Odgojitelj će ga preuzeti, znat će ga utješiti, zainteresirati za neku novu igračku, posvetiti mu više pozornosti. Dobro je da dijete uza se ima kakvu dragu igračku, krpicu, čak i dudu varalcu ako ne može bez nje, kako bi se utješilo. Naravno da je ponekad to bolno i teško i za roditelje i za dijete. Neka djeca uistinu teže prihvate odvajanje i novu sredinu sa svime što ona sa sobom nosi, pa se često kod kuće primijeti mokrenje u krevet kod djece koja su to prestala, potreba za dudom varalicom, češće buđenje noću uz plač, odbijanje hrane, nehotično ispuštanje stolice, čupkanje i frkanje kosice, neuobičajeno agresivno ponašanje bilo doma bilo u vrtiću. Neka djeca počnu gristi ili tući drugu… Na sreću, to se ne događa tako često, a ako se dogodi, postoji stručni tim koji se sastoji od psihologa, pedagoga, zdravstvenog voditelja, ponekad i logopeda. Jako je važno da roditelj može konzultirati nekoga od stručnjaka čim primijeti bilo kakve promjene u ponašanju...

Što vas očekuje u kolektivu sastavljenom od većeg broja male djece? Djeca su po prvi put u većim skupinama, što je pogodno za brzo širenje epidemija jer su duže izloženi infektima. Skupine su često pretrpane (neprimjereni uvjeti, vrtića je u nekim dijelovima grada premalo) pa su djeca u vrlo bliskom kontaktu, što također pogoduje širenju infekcije. Ponekad su to stari vrtići, vrtići u prostorima koji nisu namijenjeni za to... Zdravstveni voditelj jedini je zdravstveni djelatnik u cijelom vrtiću. Nekada su u jaslicama radile i medicinske sestre koje možda nisu bile dovoljno educirane u odgojnom dijelu, ali su dobro obavljale njegu djece jasličke dobi, dobro su mogle prepoznati prve simptome bolesti, znale su kako treba postupiti kada se pojave simptomi bolesti, tj. svakako su bile bolje educirane u zdravstvenom...

Vaše dijete kreće u vrtić Upisali ste dijete u vrtić ili jaslice i čekate jesen da krene. Što vas sve očekuje? Je li vaše dijete zrelo za vrtić? Kako će se snaći? Hoće li prihvatiti tete? Kako će se snaći s novim prijateljima? Hoće li češće biti bolesno? U vrtiću dijete boravi velik dio dana, često od ranih jutarnjih sati kad ga odvedete prije posla pa sve dok ga ne preuzmete nakon posla, što može biti i do 12 sati na dan. Djeca do 3 godine smještaju se u jaslice. Za njihovu je dob prvenstveno važna njega, ljubav i pažnja, a odgojitelj ima ulogu zamjenske majke. Jednogodišnje dijete do sada je bilo gotovo dio majke (atachment, bonding). Stručnjaci pedijatri, ginekolozi i neonatolozi preporučili su što duže dojenje ne samo zato što je majčino mlijeko najzdravija hrana nego da se uspostavi što bolji kontakt s bebom. I majke su sve to uredno odradile. A onda, mama odjednom mora na posao, a beba u vrtić. Dobra je stvar da se majci koja doji omogućuje stanka za dojenje, ali... Odgojni programi također se provode u jasličkim skupinama, ali u manjem obimu, prilagođeni dobi djeteta. Stručnjaci smatraju da socijalizacija započinje u dobi od treće godine. Naravno, neka su djeca socijalizirana i prije te dobi, a neka se teže ili nikako ne priviknu na skupinu i kad postanu veća. S obzirom na to pedijatri smatraju da je dobro uključiti dijete što kasnije u vrtić ako je moguće, izbjeći jaslice, jer su zdravstveni problemi češći i ozbiljniji u ranoj dječjoj dobi. Vrtićka djece trebaju odgojno-obrazovne programe prilagođene dobi, tzv. odgojno-obrazovne standarde. Ali osim obrazovnih programa trebaju steći i osnovne higijenske navike, socijalizirati se, naći prijatelje, naučiti funkcionirati u kolektivu koji je bitno različit od obiteljskog doma gdje se često sve vrti oko vašeg ljubimca, a sada je takvih dvadesetak i trebaju se naučiti pravila ponašanja, međusobno se poštovati, tolerirati različitosti, izboriti se za sebe u neminovnim neugodnim situacijama...

Možda te zanima:

Higijena sna

Neka često postavljena pitanja roditelja

Moj sin ima kongenitalnu adrenalnu hiperplaziju te uzima Cortef, u slučaju da dobije svinjsku gripu, treba li terapiju udvostručiti?

Do kada je potrebno dojiti za idealan razvoj bebe i treba li dijete od 2 ili 3 godine i dalje dojiti ako to traži?

Sinčića od 2 mjeseca hranim isklučivo adaptiranim mlijekom

Kome se obratiti za pomoć? Sin dobi 4,5 godina kaka u gaćice i nikako ga odviknuti od toga. Molim preporuku.

Partneri